Godišnji odmor – prava zaposlenih prema Zakonu o radu

Početna Stručni tekstovi Godišnji odmor – prava zaposlenih prema Zakonu o radu
Godišnji odmor – prava zaposlenih prema Zakonu o radu

Godišnji odmor predstavlja jedno od osnovnih prava zaposlenog iz radnog odnosa. Zakon o radu propisuje minimalno trajanje godišnjeg odmora, način njegovog korišćenja, pravila o prenosu neiskorišćenih dana, kao i posledice prestanka radnog odnosa kada zaposleni nije iskoristio odmor koji mu pripada.

Pravo na godišnji odmor nije pravo kojeg zaposleni može da se odrekne niti ga poslodavac može jednostavno zameniti novčanom isplatom. Upravo zbog toga je važno razlikovati korišćenje godišnjeg odmora tokom radnog odnosa od naknade za neiskorišćeni godišnji odmor po prestanku zaposlenja.

Koliko dana godišnjeg odmora pripada zaposlenom?

Zakonski minimum iznosi 20 radnih dana godišnje.

To, međutim, ne znači da svaki zaposleni ima tačno 20 dana godišnjeg odmora. Zakon propisuje minimum, dok se opštim aktom poslodavca ili ugovorom o radu može utvrditi veći broj dana.

Dužina godišnjeg odmora određuje se tako što se zakonski minimum od 20 radnih dana može uvećavati prema kriterijumima kao što su doprinos na radu, uslovi rada, radno iskustvo, stručna sprema zaposlenog i drugi kriterijumi predviđeni opštim aktom ili ugovorom o radu.

Zbog toga zaposleni, pored Zakona o radu, treba da proveri i svoj ugovor o radu, pravilnik o radu, kolektivni ugovor ili drugi opšti akt koji se na njega primenjuje.

Za potrebe obračuna godišnjeg odmora radna nedelja računa se kao pet radnih dana. Praznici koji su po zakonu neradni dani, plaćeno odsustvo i privremena sprečenost za rad ne uračunavaju se u dane godišnjeg odmora. Ako zaposleni tokom godišnjeg odmora postane privremeno sprečen za rad, po prestanku te sprečenosti nastavlja korišćenje godišnjeg odmora.

Kada zaposleni stiče pravo na godišnji odmor?

Zaposleni stiče pravo na korišćenje godišnjeg odmora u kalendarskoj godini nakon mesec dana neprekidnog rada od dana zasnivanja radnog odnosa kod poslodavca.

Pod neprekidnim radom ne podrazumeva se samo vreme koje je zaposleni faktički proveo na poslu. Zakon u ovaj period uračunava i vreme privremene sprečenosti za rad u skladu sa propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i odsustvo sa rada uz naknadu zarade.

Posebno pravilo postoji za godinu u kojoj zaposleni zasniva radni odnos i godinu u kojoj mu radni odnos prestaje. U tim godinama zaposleni ima pravo na srazmerni deo godišnjeg odmora – jednu dvanaestinu godišnjeg odmora za svaki mesec rada u toj kalendarskoj godini.

Na primer, ako zaposlenom prema ugovoru pripada 20 dana godišnjeg odmora, a radni odnos zasnuje 1. jula i radi do kraja godine, za šest meseci rada srazmerni deo iznosi 10 radnih dana.

Kod konkretnih obračuna treba uzeti u obzir datum zasnivanja ili prestanka radnog odnosa, broj meseci rada i ukupan broj dana godišnjeg odmora koji zaposlenom pripada prema ugovoru i opštem aktu.

Kako se koristi godišnji odmor?

Godišnji odmor može se koristiti odjednom ili u dva ili više delova.

Ako se koristi odjednom, zaposleni koristi celokupan godišnji odmor u jednom periodu.

Ako se koristi u delovima, Zakon o radu postavlja dodatna pravila. Prvi deo mora da traje najmanje dve radne nedelje neprekidno u toku kalendarske godine, dok se preostali deo može iskoristiti najkasnije do 30. juna naredne godine.

Zaposleni ima pravo da godišnji odmor koristi u dva dela. Za korišćenje odmora u više od dva dela potreban je sporazum sa poslodavcem.

Ako zaposleni, na primer, ima 24 dana godišnjeg odmora, može ih iskoristiti svih 24 dana u jednom periodu. Može, međutim, koristiti i najmanje dve radne nedelje kao prvi deo u tekućoj godini, a preostale dane u drugom delu, odnosno u više delova ako se o tome sporazume sa poslodavcem.

Ko odlučuje kada zaposleni koristi godišnji odmor?

Zaposleni ima pravo na godišnji odmor, ali to ne znači da može jednostrano odrediti kada neće dolaziti na posao.

Prema Zakonu o radu, poslodavac odlučuje o vremenu korišćenja godišnjeg odmora, u zavisnosti od potreba posla i uz prethodnu konsultaciju zaposlenog.

Dakle, odluka je na poslodavcu, ali zakon predviđa konsultaciju zaposlenog. U praksi se zato često polazi od zahteva zaposlenog i zatim usklađuje željeni period odsustva sa organizacijom rada.

Poslodavac donosi rešenje o korišćenju godišnjeg odmora i dostavlja ga zaposlenom najkasnije 15 dana pre dana određenog za početak odmora.

Postoji važan izuzetak: kada se godišnji odmor koristi na zahtev zaposlenog, rešenje može biti dostavljeno i neposredno pre početka korišćenja odmora.

Ako potrebe posla to zahtevaju, poslodavac može promeniti već određeno vreme korišćenja godišnjeg odmora, ali najkasnije pet radnih dana pre dana određenog za početak njegovog korišćenja.

Rešenje može biti dostavljeno i u elektronskoj formi, dok je poslodavac, na zahtev zaposlenog, dužan da ga dostavi i u pisanom obliku.

prava zaposlenih - godišnji odmor

Šta se dešava sa neiskorišćenim godišnjim odmorom?

Ako zaposleni koristi godišnji odmor u delovima, preostali deo godišnjeg odmora može koristiti najkasnije do 30. juna naredne godine, pod uslovima propisanim Zakonom o radu. Prvi deo odmora, u trajanju od najmanje dve radne nedelje neprekidno, koristi se tokom kalendarske godine za koju godišnji odmor pripada.

Poseban režim postoji kada zaposleni nije mogao da iskoristi godišnji odmor u celini ili delimično zbog:

  • porodiljskog odsustva;
  • odsustva sa rada radi nege deteta;
  • odsustva sa rada radi posebne nege deteta.

U tim slučajevima zakon izričito omogućava da se takav godišnji odmor iskoristi do 30. juna naredne godine.

Da li neiskorišćeni godišnji odmor može da se isplati?

Tokom trajanja radnog odnosa godišnji odmor se, po pravilu, ne može zameniti novčanom naknadom.

Zaposleni se ne može odreći prava na godišnji odmor, poslodavac mu to pravo ne može uskratiti, niti se može postići valjan dogovor da zaposleni umesto godišnjeg odmora jednostavno primi dodatni novac.

Izuzetak nastaje kada radni odnos prestane.

Zakon o radu propisuje da je poslodavac, u slučaju prestanka radnog odnosa, dužan da zaposlenom koji godišnji odmor nije iskoristio u celini ili delimično isplati novčanu naknadu umesto korišćenja godišnjeg odmora.

Naknada se utvrđuje prema prosečnoj zaradi zaposlenog u prethodnih 12 meseci, srazmerno broju dana neiskorišćenog godišnjeg odmora, a zakon izričito propisuje da ona ima karakter naknade štete.

Šta ako poslodavac zaposlenom onemogućava korišćenje godišnjeg odmora?

Pravo na godišnji odmor nije samo mogućnost koju zaposleni koristi ako poslodavac pristane. Reč je o zakonom garantovanom pravu.

Zakon izričito propisuje da zaposleni ne može da se odrekne godišnjeg odmora i da mu poslodavac to pravo ne može uskratiti. Istovremeno, poslodavac ima obavezu da odlučuje o vremenu korišćenja odmora i da donese odgovarajuće rešenje.

Vrhovni sud je naglasio da obaveza preduzimanja aktivnosti radi ostvarivanja garantovanog prava na godišnji odmor postoji na strani poslodavca. Ako poslodavac ne omogućava korišćenje godišnjeg odmora, korisno je sačuvati dokumentaciju koja može pokazati šta se tokom radnog odnosa događalo: zahteve za godišnji odmor, odgovore poslodavca, email ili drugu komunikaciju, doneta rešenja i evidenciju iskorišćenih dana.

Treba proveriti i ugovor o radu, pravilnik, kolektivni ugovor i druge akte poslodavca. U zavisnosti od konkretnog slučaja, zaštita prava može podrazumevati obraćanje poslodavcu, nadležnoj inspekciji ili ostvarivanje sudske zaštite.

Godišnji odmor i prestanak radnog odnosa

Prestanak radnog odnosa ne briše već stečeno pravo zaposlenog na odgovarajući deo godišnjeg odmora.

U kalendarskoj godini u kojoj zaposlenom prestaje radni odnos, on ima pravo na jednu dvanaestinu godišnjeg odmora za svaki mesec rada u toj godini.

Ovo pravilo primenjuje se bez obzira na to da li radni odnos prestaje otkazom, sporazumom zaposlenog i poslodavca, istekom ugovora na određeno vreme ili na drugi zakonom dozvoljen način.

Ako do dana prestanka radnog odnosa zaposleni nije iskoristio godišnji odmor koji mu pripada, poslodavac više ne može omogućiti njegovo korišćenje nakon prestanka radnog odnosa. Tada se aktivira pravilo iz člana 76 Zakona o radu i nastaje obaveza isplate odgovarajuće novčane naknade.

Vrhovni sud je u novijoj praksi potvrdio da se naknada određuje prema prosečnoj zaradi u prethodnih 12 meseci, srazmerno broju stvarno neiskorišćenih dana.

Pitanja razloga i zakonitosti samog prestanka radnog odnosa predstavljaju posebnu oblast i treba ih odvojeno analizirati.

Šta zaposleni treba da proveri ako smatra da mu je povređeno pravo na godišnji odmor?

Pre procene da li postoji povreda prava, potrebno je utvrditi šta je zaposlenom zaista pripadalo i koliko je godišnjeg odmora iskorišćeno.

Najvažnije je proveriti:

  • ugovor o radu;
  • pravilnik o radu, kolektivni ugovor ili drugi primenljivi opšti akt;
  • rešenja o korišćenju godišnjeg odmora;
  • evidenciju već iskorišćenih dana;
  • datum zasnivanja i, ako je relevantno, prestanka radnog odnosa;
  • zahteve zaposlenog i komunikaciju sa poslodavcem.

Posebno treba razlikovati pravo na pun godišnji odmor od srazmernog dela godišnjeg odmora, kao i pravo na korišćenje odmora od prava na novčanu naknadu nakon prestanka radnog odnosa.

Pravna pomoć u vezi sa pravima zaposlenih

Povreda prava na godišnji odmor može se pojaviti u različitim oblicima – od pogrešno utvrđenog broja dana, preko uskraćivanja korišćenja odmora, do neisplaćivanja naknade za neiskorišćene dane nakon prestanka radnog odnosa. Takođe čest slučaj u praksi jeste pogrešna isplata naknade zarade za vreme korišćenja godišnjeg odmora, na osnovu čega zaposleni stiče pravo da zahteva dodatnu isplatu.

Advokatska kancelarija Anđelković pruža pravnu pomoć iz oblasti radnog prava, uključujući analizu ugovora i dokumentacije, procenu prava zaposlenog, potraživanja iz radnog odnosa i zastupanje u radnim sporovima.

Pre pokretanja postupka potrebno je analizirati konkretnu dokumentaciju i okolnosti radnog odnosa, jer postojanje i obim pojedinačnog zahteva zavise od činjenica svakog konkretnog slučaja.

Potrebna vam je pravna pomoć?
Kontaktirajte nas

Tagovi