NDA ugovor je jedan od najčešćih ugovora u savremenom poslovanju.
Koristi se kada jedna strana drugoj strani otkriva poverljive informacije, ali želi da spreči njihovo dalje otkrivanje, zloupotrebu ili korišćenje van dogovorene svrhe.
U praksi, NDA se potpisuje pre:
- pregovora,
- saradnje,
- zaposlenja,
- angažovanja konsultanta,
- razgovora sa investitorima,
- pristupa tehničkoj dokumentaciji,
- pristupa finansijskim podacima,
- pristupa bazama klijenata,
- pristupa softverskom kodu,
- pristupa poslovnim planovima ili drugim osetljivim informacijama.
Šta znači NDA?
Eng: „Non-Disclosure Agreement.“
Na srpskom jeziku ovaj ugovor se najčešće naziva: ugovor o poverljivosti ili ugovor o tajnosti podataka.
NDA može biti jednostran ili dvostran.
Jednostran NDA postoji kada samo jedna strana otkriva poverljive informacije, a dvostran kada obe strane međusobno razmenjuju poverljive informacije.
Da li je NDA isto što i ugovor o poverljivosti?
Da. U domaćoj praksi, kada se kaže NDA, uglavnom se misli na ugovor o poverljivosti.
Razlika je samo u nazivu. NDA je engleski poslovni naziv koji se ustalio u međunarodnoj praksi, dok je „ugovor o poverljivosti“ domaći naziv koji bolje odgovara srpskom pravnom jeziku.
Drugim rečima, NDA ugovor i ugovor o poverljivosti označavaju isti pravni instrument: ugovor kojim se poverljive informacije štite od neovlašćenog otkrivanja, korišćenja ili prenošenja trećim licima.
Pravni osnov za zaključenje NDA ugovora nalazi se u načelu slobode ugovaranja. Zakon o obligacionim odnosima dozvoljava ugovornim stranama da svoje odnose urede po svojoj volji, u granicama prinudnih propisa, javnog poretka i dobrih običaja.
Pored toga, Zakon o zaštiti poslovne tajne prepoznaje ugovore o poverljivosti kao jednu od razumnih mera za zaštitu poslovne tajne.
Zakon kao primere takvih mera navodi, između ostalog, označavanje dokumenata kao poverljivih, ograničenje pristupa, elektronsku i fizičku zaštitu, kao i zaključenje ugovora o poverljivosti sa zaposlenima, poslovnim partnerima, spoljnim saradnicima i konsultantima.
Kada se NDA ugovor potpisuje?
NDA ugovor treba potpisati pre nego što se poverljive informacije otkriju.
Ako se ugovor potpisuje tek nakon što su informacije već predate, zaštita može biti slabija, jer se naknadno mora dokazivati šta je tačno bilo otkriveno, kada, kome i pod kojim uslovima.
Svakako bi se moglo regulisati čuvanje poverljivih podataka od dana potpisivanja ugovora, gde bi se obuhvatile i ranije otkrivene informacije.
U praksi, NDA se potpisuje naročito pre početka poslovnih pregovora. Najčešće je to pre dostavljanja:
- finansijskih izveštaja,
- ponuda,
- kalkulacija ili cena,
- pre ulaska investitora u uvid u poslovanje,
- pre angažovanja stručnog lica ili konsultanta,
- pre razgovora o prodaji kompanije, udela, imovine ili projekta,
- pre ustupanja tehničke dokumentacije, baza podataka, receptura, know-how, itd.
Dakle, pre otkrivanja bilo kakve informacije od vrednosti drugom licu.
Sa kim se zaključuje NDA ugovor?
NDA ugovor se može zaključiti sa zaposlenima, poslovnim partnerima, kao i sa konsultantima i spoljnim saradnicima.

1. NDA sa zaposlenima
Zaposleni često imaju najširi pristup poverljivim informacijama: bazama klijenata, cenama, maržama, ugovorima, internim procedurama, tehničkoj dokumentaciji, poslovnim planovima i komunikaciji sa partnerima.
Zbog toga je ugovor o poverljivosti sa zaposlenima važan deo pravne zaštite poslodavca.
Poverljivost se može urediti kao klauzula u ugovoru o radu, kao poseban ugovor o poverljivosti, kroz pravilnik o radu, pravilnik o poslovnoj tajni ili kombinacijom više dokumenata.
2. NDA sa poslovnim partnerima
Poslovni partneri često razmenjuju informacije koje nisu javne: cene, dobavljače, liste klijenata, planove širenja, modele saradnje, tehničke specifikacije ili strateške podatke.
NDA sa poslovnim partnerima je posebno važan kada strane još pregovaraju, kada nije sigurno da će glavni ugovor biti potpisan, ali jedna strana već mora da otkrije informacije kako bi druga mogla da proceni saradnju.
3. NDA sa konsultantima i spoljnim saradnicima
Takože, spoljni saradnici i konsultanti često imaju pristup osetljivim podacima, iako nisu zaposleni.
To može biti posebno rizično, jer spoljni saradnik često radi za više klijenata istovremeno.
Zbog toga NDA treba jasno da uredi koje informacije su poverljive, u koju svrhu smeju da se koriste, da li se mogu otkriti podizvođačima i šta se dešava po završetku saradnje.
4. NDA u fazi pregovora
Ovo je naročito važno kod prodaje kompanije ili udela, ulaska investitora, franšiznih modela, distribucije, razvoja softvera, proizvodnje, zajedničkih projekata, M&A transakcija i due diligence postupaka.
U fazi pregovora, NDA treba da zaštiti stranu koja otkriva informacije bez obzira da li će do zaključenja glavnog ugovora uopšte doći.
Šta treba da sadrži dobar NDA ugovor?
Kvalitetan ugovor o poverljivosti se pravi za svaki poseban posao, gde se mora imati u vidu priroda podataka čija se poverljivost štiti, kao i priroda saradnje sa licem sa kojim se NDA potpisuje.
Svakako, ugovore treba da sadrži najmanje sledeće elemente:
- Ugovorne strane
- Definicija poverljivih informacija
- Izuzeci od poverljivosti
- Dozvoljena svrha korišćenja
- Zabrana otkrivanja trećim licima
- Obaveza čuvanja i mere zaštite
- Trajanje obaveze poverljivosti
- Vraćanje ili brisanje dokumentacije
- Ugovorna kazna i naknada štete
- Nadležno pravo i rešavanje sporova
Klauzula u ugovoru o radu
Klauzula u ugovoru o radu je praktična jer se potpisuje istovremeno sa zasnivanjem radnog odnosa.
U njoj se može navesti da je zaposleni dužan da čuva poslovnu tajnu, poverljive podatke, podatke o klijentima, cenama, poslovnim planovima, tehničkoj dokumentaciji i drugim informacijama do kojih dođe tokom rada.
U praksi, ova klauzula često bude kratka, opšta i nedovoljno razrađena, iako je to krajnje neopravdano. Klauzula o zaštiti poverljivosti podataka, odnosno NDA klauzula, može i treba adržati sve odredbe kao i poseban ugovor, dok se zaposlenom po potrebi može dati i dodatni NDA
Šta ako druga strana prekrši NDA?
Ako druga strana prekrši NDA, prvo treba utvrditi šta se tačno dogodilo: koja informacija je otkrivena, kome je otkrivena, kada, da li je korišćena u komercijalne svrhe, da li je nastala šteta i da li postoji rizik od daljeg širenja informacije.
U pojedinim slučajevima, dovoljno je da se utvrdi nastanak „curenja“ informacija, nakon čega se može zahtevati plaćanje ugovorne kazne od suprotne strane.
Kod povrede poslovne tajne moguće je tražiti sudsku zaštitu, uključujući utvrđenje povrede, prestanak povrede, zabranu korišćenja ili otkrivanja poslovne tajne, kao i druge zakonom predviđene mere.
U hitnim slučajevima mogu se tražiti i privremene mere, posebno ako postoji rizik da će poverljive informacije biti dalje širene ili zloupotrebljene.
Posebna napomena: NDA i lični podaci
Ako poverljive informacije sadrže lične podatke, NDA sam po sebi nije dovoljan.
Podaci o ličnosti imaju poseban režim zaštite.
Zato, ako se kroz saradnju otkrivaju podaci o klijentima, zaposlenima, korisnicima, pacijentima ili drugim fizičkim licima, pored NDA ugovora treba proveriti i da li postoji zakonit osnov obrade, ko je rukovalac, ko je obrađivač, da li je potreban ugovor o obradi podataka i koje mere zaštite se primenjuju.
Savet advokata
Zaključak je da NDA ugovor nije formalnost koja se potpisuje „za svaki slučaj“, već praktičan pravni mehanizam za zaštitu poslovnih informacija.
Njegova vrednost zavisi od toga koliko je precizno napisan. Zbog toga dobar NDA ugovor ne treba preuzimati kao opšti obrazac bez prilagođavanja konkretnom poslu.
Svaka saradnja nosi različit nivo rizika, pa je pre otkrivanja osetljivih podataka važno urediti poverljivost na jasan, dokaziv i pravno primenljiv način.
Tako se poverljive informacije ne štite tek kada problem nastane, već pre nego što uopšte dođe do njihovog otkrivanja.
Na kraju, ukoliko vam je potrebna pravna pomoć ili savet, ne oklevajte da nas kontaktirate i zakažete pravne konsultacije.












